Ante Bruno Tandara

tandaraAnte Bruno Tandara rođen je u Ričicama 7. listopada 1937. u težačkoj obitelji od oca Mate i majke Mare (rođene Knežević) koji uz Bruna imaju i sina Franu i tri kćeri: Ankicu, Dinku i Olgu. Pučku školu završava u svom rodnom selu, malu maturu u Delnicama u Gorskom Kotaru, a Veliku maturu u splitskoj Realnoj gimnaziji. Zvanje liječnika stječe nakon šestogodišnjeg studija na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Medicinski staž obavlja u bolnici u Šibeniku, a od 24. veljače 1966. stalno je zaposlen u Domu zdravlja u Imotskom. 29. lipnja 1968. sklapa brak s Vanjom Brkljača. Dobri ih je Bog obdario s troje djece: kćeri Zrinka (rođ. 1969.), Tomislava (rođ. 1970.) te sin Zvonimir (rođ. 1973.).
Kao liječnik, i po danu i po noći, od 0 do 24 bio je spreman bezuvjetno pomagati svakom čovjeku i svojim stručnim savjetom, riječima, optimizmom i osmijehom. Poznavali su ga i njegovoj su se dobroj volji divili svi stanovnici Imotske krajine, znajući da i u najtežim situacijama imaju nekoga tko će im pomoći i dobrom riječi olakšati patnju. U vrijeme buđenja hrvatske svijesti aktivno sudjeluje u svim akcijama povezivanja hrvatskog naroda od raznih predavanja po studentskim i stručnim skupovima do zanimljivih članaka u listovima u izdanju Matice Hrvatske i lokalnog lista Imotske krajine.
Na izborima 1969. izabran je za narodnog zastupnika u Sabor SR Hrvatske s mandatom od četiri godine. Od samog početka svog mandata žustro i iskreno bori se za Hrvatsku i za svoj rodni kraj kao i za svakog poštenog «malog čovjeka».
Zalagao se za identitet Hrvatske, razvoj Dalmacije posebno Imotskog kraja, pravednu raspodjelu dobara u okviru bivše federacije, za smanjenje kroničnog broja nezaposlenih u Krajini, poticanje poljoprivredne proizvodnje, posebno vina i duhana te ostalih autohtonih kultura i njihov siguran plasman na tržište, za primjereniju zdravstvenu zaštitu, gradnju novih zdravstvenih ustanova, unapređenje prosvjete i kulture,a protiv ekonomskog centralizma Beograda. Zbog takvih hrabrih i iskrenih nastupa već zarana biva označen kao prohrvatski i zajedno s ostalom hrvatskom inteligencijom praćen od raznih špijunskih službi socijalističko-komunističke mašinerije.
Već u veljači 1972. Javno tužiteljstvo SR Hrvatske podiže optužnicu protiv dr. Bruna Tandare u kojoj stoji kako postoje osnovane sumnje da je kao zastupnik u Saboru silom i drugim protuustavnim putem nastojao razbiti postojeće ustavno uređenje SFRJ; osobito da se povezao s Markom Veselicom, Šimom Ðodanom i Franjom Tuđmanom te ih dovodio u Imotski da drže predavanja u kojima se isticalo kako je za hrvatski narod jedini izlaz izdvajanje iz zajednice jugoslavenskih aroda. U optužnici također stoji da je uporno isticao kako je Hrvatska eksploatirana, kako se rasprodaje hrvatska obala, kako Srbi odnose hrvatske devize i s njima u Beogradu grade tamnice za razbijanje hrvatskih glava.
Ubrzo mu je oduzet imunitet saborskog zastupnika te je sproveden je u pritvor zajedno sa Jerkom Prkom i Dragom Prljom. Već na samom početku suđenja bilo je jasno da su šanse za odbacivanje optužbe bile jako male ili nikakve. Kao i druga suđenja borcima za Hrvatsku i ovo je bilo provedeno po ustaljenoj praksi «tko te tuži taj ti i sudi». Dr. Bruno Tandara – zatvorski dani Nakon dvomjesečnog suđenja i iskaza optuženih i četrdesetak svjedoka Bruno je proglašen krivim i osuđen na kaznu strogog zatvora u trajanju od jedne godine. Na zahtjev tužiteljstva Vrhovni sud, suprotno očekivanjima, povisuje kaznu na dvije godine i četiri mjeseca strogog zatvora koju Bruno, zajedno s Veselicom, Tuđmanom, Ðodanom, Budišom,Gotovcem, Ðurom Pericom, Mijom Jukićem i ostalim hrvatskim mučenicima, odslužio u zloglasnom konc-zatvoru u Staroj Gradišci. Podvrgnuti najvećim mukama stoički izdržavaju svoje kazne, a po izlasku na slobodu grubo zanemareni od društva trpe svoj novi pakao.
Nakon odslužene kazne Bruno se vraća svom kraju, posvećuje se obitelji i svom liječničkom zvanju živeći mirnijim životom. U kobno nedjeljno jutro 3. siječnja 1989. godine diljem Imotske krajine, Dalmacije, Hrvatske i čitavog svijeta odjeknula žalosna vijest: dr. Bruno Tandara preminuo je iznenada u svom domu u Imotskom.Kilometarske kolone automobila dva su dana kasnije slijevale put njegovog posljednjeg počivališta u rodnim Ričicama, gdje je obavljena sahrana u nazočnosti rodbine, prijatelja i štovatelja iz cijelog svijeta. Još dugo će u nama odjekivati duboke poruke hrvatskog pisca i najvećeg govornika Vlade Gotovca koji je spontano pred petnaestak tisuća ljudi održao veličanstven govor.
Priredio: Mislav Budimir

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*