Biokovo

biokovoNazivaju ga Terra incognita i El Dorrado. Splet je golih, impresivnih stijena, vrtača, jama, špilja, planinskih pašnjaka i šuma te doca u kojima se još i danas uzgaja krumpir. To je Biokovo, div i biser južne Dalmacije. S njegova najvišeg vrha Sv. Jure, na 1762 metra nad morem, pogled seže do Splita, Omiša, Neretve, otoka Brača, Hvara, Korčule, Visa, Mljeta, poluotoka Pelješca, Imotskog i Vrgorca, a kada je najbistrije sve do Italije.
Sinteza svih spoznaja
Zbog svojih geomorfoloških oblika, biljnih i životinjskih vrsta te prirodne ljepote ta je planina proglašena 1981. parkom prrode na površini od 19.550 hektara. A potkraj 2008. dobila je i svoju monografiju, jednostavno nazvanu – »Biokovo«.
»Monografija je sinteza svih spoznaja o Biokovu. Ono ima svoju geografiju, geomorfologiju, geologiju, svoje podzemne i nadzemne krške fenomene. Biokovo ima i svoj biljni i životinjski svijet. Isto tako i arheologiju, arhitekturu, svoju etnologiju i tradicionalno gospodarstvo. I sve je to i još više obuhvaćeno monografijom«, kaže Roman Ozimec, urednik monografije čiji je sastavni dio i karta Biokova.
Biokovo plijeni svojim reljefom. Na visinama od 1000 do 1200 metara nadmorske visine ističu se prostrane ponikve. Izrazito su duboke, čak više od 100 metara, najčešće urušene, dok se neke nastavljaju u duboke jame. Prema osobitoj morfologiji, taj oblik površinskog krša dobio je naziv mrežasti krš. Reljef obiluje i škrapama, kamenicama u kojima se nakuplja voda, točilima, siparima, docima koji su se nekad obrađivali, te špiljama i jamama. Od jama za Biokovo su tipične sniježnice i ledenice u kojima se veći dio godine, ili trajno, zadržava snijeg i led. Dosadašnjim istraživanjem utvrđeno je oko 400 speleoloških objekata, uglavnom jama, a procjenjuje se da je njihov ukupan broj veći od 1000. Najdublja zasad otkrivena jama ima 788 metara i nazvana je Amfora. U njoj su pronađene vrlo rijetke vlaknaste sige nazvane špiljski pamuk.
Botanički vrt
Na različitim visinama i u različitim okolnostima na Biokovu su se razvili raznoliki oblici vegetacije, od mediteranske do alpske, te raznolikost životinjskog svijeta. Sastavni dio Parka prirode Biokovo je botanički vrt Kotišina na 16,5 hektara iznad istoimenog sela u podnožju Biokova koji predstavlja ograđeni dio prirode s autohtonom florom i vegetacijom te manjim brojem unesenih egzotičnih biljaka.
Posebnost flori Biokova daje velik broj endema, biljaka s malim i ograničenim područjem rasprostranjenja. Tomu je pridonijela izoliranost Biokova od susjednih područja morem s primorske strane i relativno širokom nizinm s kontinentalne strane. Biokovo ima i izrazito izražen reljef koji omogućuje različite tipove staništa od kojih su mnoga izolirana čak i unutar samoga biokovskog masiva. »Velik broj biljaka, različita podrijetla i starosti, raste zajedno na Biokovu i zbog biogeografskog položaja te planine i specifične geološke prošlosti cijelog područja«, kaže Ozimec.
bzvonOd biljnih endema najpoznatije je biokovsko zvonce (Edraianthus pumilio). Tamo raste i biokovska zečina (Centaurea biokovensis), kovrčavi srčanik (Gentiana crispata), cjeloviti karanfil (Dianthus integer), portenšlagova zvončika (Campanula portenschlagiana), biokovski oštrolist (Onosma biokovoense), biokovska ruža (Rosa pendulina ssp. biokovoensis) i mnogi drugi endemi.
Na Biokovu je trenutačno utvrđeno stotinjak vrsta gljiva. »To je vjerojatno tek koji promil od pretpostavljenog ukupnog broja gljiva s obzirom na to da se Biokovo proteže u različitim klimatskim zonama«, ističe Ozimec, napominjući da istraživanja treba nastaviti kao i istraživanja lišajeva, kojih je dosad utvrđeno 53 vrste, te algi i mahovina. No, ta je raznolikost ugrožena zbog neučinkovite zakonske zaštite.
»Mnogi se zahvati provode bez konzultacija sa stručnjacima. Kao gradnja tornja i parkirališta na najvišem vrhu, pri čemu je uništen veliki dio najvrjednije visokoplaninske vegetacije s endemičnim puzavim zvoncem, Edraianthus serpyllifolius, za koje je Biokovo jedino nalazište u Hrvatskoj«, napominje Ozimec.
Ubrzana urbanizacija primorskih padina i vršne zaravni, pretvaranje nekadašnjih pastirskih stanova u vikendice te probijanje sve većeg broja cesta, pretvaranjem zemljišta u vinograde i maslinike te planovi za razvoj masovnog zimskog turizma velika su prijetnja i životinjskom svijetu Biokova. Preliminarna analiza faune ističe Biokovo kao »vruću točku« biološke raznolikosti Hrvatske i Europe, posebno špiljskom faunom. No, nužna su daljnja istraživanja. »Špiljska fauna je jedna od najizraženijih elemenata faune Biokova Dosad je u špiljama utvrđeno više od 180 vrsta s čak 60 endema Biokova«, ističe Ozimec. Biokovo obiluje i leptirima, ima ih oko 400 vrsta. Vodozemce na Biokovu zastupa pet vrsta žaba, daždevnjaci koji su iznimne veličine i vodenjaci koji nastanjuju lokve. Gmazove predstavlja 21 vrsta, od kojih je kopnena kornjača sve rjeđa.
Prijetnja Biokovu
Među gotovo 100 vrsta ptica ističu se suri orao, orao zmijar, sivi sokol, planinska sova, mravozub crni, bjelohrptni djetao, špiljska lastavica, alpski popić, voljić maslinar i kreja, a to su rizične i ugrožene vrste u Hrvatskoj. Žutokljuna galica, zvana ćolica, posebno je zanimljiva jer se gnijezdi u jamama, pa je speleolozima pomoć pri pronalaženju novih jama. Na Biokovu je utvrđeno 42 vrste sisavaca. Među njima su bjeloprsni jež, pet vrsta rovki, šišmiši, deset vrsta zvijeri i to vuk, lisica, divlja mačka, jazavac, tvor, kune zlatica i bjelica, lasica te čagalj i medvjed.
»Ako želimo zadržati biokovski krajobraz, njegova staništa, biljke i životinje, moramo vratiti stoku na Biokovo. A s Biokova treba maknuti smetlišta i automobile, uvesti prijevoz električnim autobusima, spriječiti sve opsežnije građevinske radove te se nakon toga posvetiti poticanju ovčarstva pa reintrodukciji divljih vrsta koje su zbog raznih ljudskih djelatnosti nestale«, ističe Ozimec.
Stoljećima unatrag na biokovskim pašnjacima, u vrtačama i stanovima odvijao se život. Danas se plodne vrtače i doci rijetko obrađuju, a na pašnjacima je preostala malobrojna stoka, nema više ledara jer dolaskom električne energije i izumom hladnjaka nema više potrebe za biokovskim ledom. Biokovo danas sve više pohode planinari i izletnici te različiti istraživači i znanstvenici.
Biokovo je još vrlo daleko od zadovoljavajuće istraženosti. On u svojim vrletima čuva još mnogo botaničkih i zooloških tajni.
A nove spoznaje tek početih istraživanja i onih koja će tek početi bit će razlog za prizivanje nove monografije. [Gordana Petrovčić]


Članak je, pod naslovom “Neodoljivi div južne Dalmacije čuva mnoge tajne”, objavljen u Vjesniku od 3. veljače 2009.

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*