Bruno Bušić

busic1Bruno Busic rodjen je 6. listopada 1939. u zaseoku Busica Draga, Donji Vinjani, Imotski. Svoj knjizevni rad zapocinje u gimnazijskim danima suradjujuci u raznim casopisima. Zbog svojih nacionalnih pogleda i djelovanja izbacen je iz imotske gimnazije, bez prava da nastavi bilo koju skolu na teritoriju Jugoslavije. Nakon dvije godine pauziranja dopusteno mu je zavrsiti gimnazijsko skolovanje. Godine 1964. u Zagrebu je zavrsio Ekonomski fakultet s izvrsnim uspjehom. Dobio je zaposlenje na Institutu za izucavanje povijesti radnickoga pokreta, kojeg je predvodio dr. Franjo Tudjman.
Sustavan novinarski rad Bruno Busic zapocinje u “Hrvatskom knjizevnom listu”, g.1968, u kojem je uspio naceti teme koje su do onda bile zabranjene, kao sto su rasprave o “amandmanima”, o zrtvama rata, o jeziku u JNA i dr. “Hrvatski knjizevni list” bio je uskoro zabranjen, i Bruno Busic, nesto kasnije, postao je suradnik “Hrvatskog tjednika”, u kojem je objavio veci broj izvanrednih rasclambi kojima je secirao ruznu jugoslavensku stvarnost i polozaj Hrvata pod komunistickim diktatorskim rezimom.
Titovim pucem u Karadjordjevu (Srbija), u prosincu 1971., sruseno je “Hrvatsko proljece”, zabranjen je “Hrvatski tjednik”, maknuta je vlada SR Hrvatske, osudjeno je na kazne strogim zatvorima i dugorocnim gubitkom radnog mjesta oko 36 tisuca studenata, intelektualaca, radnika, partijskih i republickih sluzbenika. Bruno Busic sproveo je svoju kaznu u najzloglasnijoj robijasnici Stara Gradiska.
Poslije izdrzane kazne, pod prijetnjom smrtne kazne koja je trebala biti inscenirana od strane UDB-e kao nesretni slucaj, Bruno odlazi, g. 1975., u emigraciju. U emigraciji je nastavio svoj rodoljubni rad kao pisac odlicnih analiza i kao borac za suverenu i slobodnu drzavu Hrvatsku. Zbog svojih prominentnih zasluga i ugleda kod mlade emigracije bio je izabran apsolutnom vecinom u predstavnicko tijelo Hrvatskog narodnog vijeca.
Vrseci svoj veoma vazan zadatak povezivanja iseljene i domovinske Hrvatske, Bruno Busic odlucio se na osnutak novog mjesecnika “Hrvatski list”, kojem je bio urednik samo za prva dva broja.
Buduci da je bio postao simbol najciscih i radikalnih hrvatskih htijenja, jugo-rezimu je postao velika smetnja i UDB-a na nj vrsi zlocinacki smrtonosni atentat u Parizu, na dan 16. listopada 1978.

Ova kratka biografija objavljena je na ovitku knjige Bruno Busic: Jedino Hrvatska, Toronto – Zürich – Rim – Chicago 1983.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*