Duboko dolje

Prije deset godina ljetovali smo u Stobreču. Odvojili smo dan za posjetu Verinoj sestrični Ljerki, koja se udala u Imotski. Cesta je vodila iznad Makarske u srce Biokova, zatim kroz Cista Provo ravno u Imotski. Na ulazu u grad zaustavili smo jednog prolaznika i upitali za Ljerkinu ulicu. IMOTSKI
Bio je to jedan od najpozatijih Imoćana, glavom i bradom Miomir Žužul. U to vrijeme on je bio veleposlanik Hrvatske pri Ujedinjenim narodima. Tog je ljeta u Hrvatsku doveo tri čuvena tenora Pavarottija, Carrerasa i Dominga. Žužul nam je prijazno pokazao put prema hotelu i dalje, do Ljerkine kuće. U očekivanju ručka Ljerkin muž Darko odveo nas je do jezera. Stigli smo do ograde iz koje se moglo vidjeti duboko dolje do površine vode Modrog i Crvenog jezera. O nastanku Crvenog jezera legenda kaže da je Bog ispod dvora oholog Gavana i njegove obitelji probušio zemlju. Dvori su se sunovratili u dubinu i sad navodno leže na dnu, u “Kazanu”, 300 metara ispod površine vode. Darko nam je pričao da su litice iznad tih jezera zadnji komadić tla koji su dotakle noge imotskih samoubojica. Da li ih je začarala pjesma vila i vukodlaka, ili ih je naprosto prošla jeza od pogleda s litice na tamnomodru vodu, kako pjeva narodni pjevač? – …tu u gluhoj, tamnoj noći, ako srca imaš proći, uz vilinsku čut ćeš ciku, vukodlaka strašnu riku. Kosa ti se od stra ježi, bjež’ čovječe, od tle, bjež.
Neusporedivo blaže obale Modrog jezera od pamtivjeka privlače imotske kupače i skakače. Zatim nas je odveo u grad, do spomenika Tinu Ujeviću. Ručak kod Bekavaca je bio pravi događaj. Ljerkina i naša djeca, Darkov brat sa svojom obitelji, sve u svemu 15 ljudi. Dok smo se sladili raviolima, koje je ispekla Ljerkina svekrva, radili smo plan za shopping u Hercegovini. Na izlazu iz grada, uz samu granicu, s hercegovačke strane, nalazi se mjesto Sovići, u kojem je tih godina cvala trgovina. U Bosni i Hercegovini 1997. još uvijek nije bilo carine, točnije iznosila je 1 posto. Ta je okolnost omogućila podizanje raskošnih robnih kuća u mramoru na tri etaže. Tu su dolazili ljudi iz Splita, Makarske i drugih dalmatinskih mjesta po hranu, odjeću, obuću, piratske nosače zvuka, slatkiše…Sve je bilo jeftinije i preko 30 posto.
(Ulomak iz putopisa “Let za Dubrovnik” Dražena Pavlića, objavljenog na blogu Dražen Pavlić – Eseji i pripovijetke 28. prosinca 2007.)

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*