Govori Dalmatinske zagore

Narodna nošnja iz Dalmatinske zagore (Izložba u Klovićevim dvorima)
Narodna nošnja iz Dalmatinske zagore (Izložba u Klovićevim dvorima)
U unutrašnjosti Dalmacije, u Dalmatinskoj zagori, dominantni su dijalekatni idiomi novoštokavski ikavski govori, oni što pripadaju tzv. zapadnom dijalektu, piše dijalektolog Josip Lisac u tekstu “Govori Dalmatinske zagore kao dio novoštokavskog ikavskog dijalekta u novom broju časopisa “Croatica et slavica Iadertina” (br. 4., 2008.) koji izdaje Odjel za kroatistiku i slavistiku Sveučilišta u Zadru.
“Ikavski novoštokavski govori imaju lijepo mjesto u povijesti hrvatskog jezika jer su njima pisana znatna djela hrvatske književnosti”, napominje Lisac i dodaje kako se novoštokavskim ikavskim dijalektom govori u znatnom dijelu Bosne i Hercegovine (zapadna Hercegovina, dio južne Bosne sve do područja Jajca i zone sjeverno od Travnika i Zenice; zapadno i sjeverozapadno od Livna, oko Dervente i Bihaća te u nizu malih oaza).
Podsjeća kako se u Hrvatskoj zapadnim dijalektom govori od Opuzena i Metkovića kroz Dalmatinsku zagoru sve do njena sjeverozapada, a nerijetko taj dijalekt dopire i do mora, na primjer oko Šibenika.
Dodao je kako i u Splitu danas dominiraju štokavci ikavci te da je podvelebitsko ili njemu blisko područje u cjelini ikavsko novoštokavsko, pri čemu čakavci slabije ili bolje čuvaju svoje osobine u rijetkim naseljima (Senj, Privlaka i Novigrad kod Zadra).
“Na otocima ikavci novoštokavci registrirani su u Račišću (Korčula), Sućurju (Hvar), Sumartinu (Brač) i Maslinici (Šolta),” piše Lisac i dodaje kako su u Lici novoštokavci ikavci koncentrirani oko Gospića (Bilaj, Brušane, Trnovac, Smiljan itd.), u blizini Senja (Krasno, Krivi put), oko Lovinca i Svetog Roka, u zoni prema Kordunu (Poljanak, Smoljanac).
Napomenuo je kako u Gorskom kotaru ikavce nalazimo u Liču i okolici, u Mrkoplju i u Sungeru te da u Slavoniji zapadnom dijalektu pripadaju Vuka, Široko Polje, Punitovci i Dragotin. “U Bačkoj znatno područje oko Subotice i Sombora (Srbija) te oko Baje (Madžarska) ima značajke novoštokavskoga ikavskog dijalekta,” piše Lisac i dodaje kako tom dijalektu pripadaju Andzabeg te Erčin u okolici Budimpešte, dok je u Tukulji izmiješan novoštokavski ikavski i novoštokavski (i)jekavski dijalekt.
Po njegovim riječima u Italiji tom dijalektu pripadaju govori moliških Hrvata u Kruču, Stifiliču i Mundimitru te moliški Hrvati koji žive na području Pertha u Zapadnoj Australiji. “Novoštokavskim ikavskim dijalektom govore Hrvati i Bošnjaci, rijetko drugi”, ocijenio je Lisac.
Naglasio je također kako je novoštokavski ikavski dijalekt i šćakavski i štakavski te da se po toj značajci dijeli na dva poddijalekta. “Ugrubo govoreći šćakavski su govori u Dalmaciji između Cetine i Neretve te u štokavaca na otocima, u Bosni od Livna i Tomislavgrada do gornjeg Vrbasa i srednjeg toka Bosne, oko Dervente, u Bosanskoj krajini, u Slavoniji (Vuka, Široko Polje, Punitovci, Dragotin), piše Lisac.
“Štakavska je zapadna Hercegovina, Dalmacija zapadno od Cetine, Lika i Bačka te Opuzen, Lič u Gorskom kotaru i Molise, dodao je.
Napomenuo je i kako granica na zapadnohercegovačko – dalmatinskom području teče od Raške Gore na Neretvi preko Čabulje do Vranića i Gruda, zatim između Drinovaca i Ružića do brda Milina zasida odakle se spušta na podnožje Biokova između Rašćana i Kozice. Makarsko primorje je šćakavsko, isto tako i Imotska krajina, podsjeća Lisac.
Josip Lisac (1950.) redovni je profesor na Filozofskom fakultetu u Zadru. Objavio je više knjiga među kojima i knjigu “Hrvatska dijalektologija 1. (Hrvatski dijalekti i govori štokavskog narječja i hrvatski govori torlačkog narječja)”, a pripremljena mu je za tisak knjiga “Čakavsko narječje”. [Hina]

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*