I od ruža se može solidno živjeti

teoklapiric1Prve ovogodišnje ruže u stakleniku poduzetnika Tea Klapirića, vlasnika tvrtke Viagro u Vinjanima Donjim, ubrat će se uoči Uskrsa te će friške krenuti na tržište diljem Hrvatske, ali će ih najviše biti na prodaji u Imotskom i to baš na Cvjetnicu. Buketi Teovih mirisnih ruža nizozemskog podrijetla, tvrtke Presman, njih tridesetak vrsta i desetak različitih boja, sve zaštićenih imena, aranžirat će se i u Vrtnom centru uz staklenik u Imotskom polju, gdje će se također nuditi kupcima.
Veće količine Teovih ruža i ove će godine završiti u Konzumovim prodavaonicama, od lipnja do kolovoza, tijekom turističke sezone, kada se najčešće i najviše beru te kraljice cvijeća. Riječ je o prvom takvom ružičnjaku u Dalmatinskoj zagori, veličine od 1100 četvornih metara sa 6000 sadnica. Godišnje se može ubrati više od 200.000 ružinih pupoljaka-cvjetova, a toliko se očekuje i u razdoblju od proljeća do Nove godine.
Tako kaže Teo Klapirić, koji je još kao dječak uz oca Pavu stjecao znanje u proizvodnji kravljeg mlijeka i stočne hrane, farmi tovnih junadi te ovaca i janjaca, a poznat je i kao bivši nogometaš NK Vinjani.
Klapirić ne krije zadovoljstvo i optimizam što je u predviđenom petogodišnjem roku otplatio kredit za moderni staklenik, te što je u punom zamahu krenuo u proizvodnju ruža. Ističe da je to unosan posao i dopuna turističke ponude.
“Za proizvodnju ruža opredijelio sam se prije četiri, pet godina jer se tog cvijeća malo proizvodi u Hrvatskoj, a uvozi ga se oko 90 posto.
U početku mi je bilo neobično jer sam odlučio baviti se onime što nikad u životu nisam vidio, a ružu nikada prije nisam ni ubrao.
Podigao sam kredit na pet godina i sagradio moderni staklenik, opremio ga suvremenim tehnološkim pomagalima za hidroponski uzgoj, koji osim temperaturnih uvjeta uključuje i dohranu stabljike. Ruže su već isplatile uloženi novac u staklenik od oko 700.000 kuna, a moj projekt potvrđuje kako se u imotskome kraju može uspješno proizvoditi i cvijeće i od njega solidno živjeti. Proizvod nam je kvalitetan i tražen na tržištu, sadnice uvozimo iz Nizozemske, a ružičnjak svake godine obnavljamo. Svaka sadnica u sezoni daje od 20 do 50 pupova-ruža, a uredili smo i Vrtni centar gdje pravimo aranžmane. Oko 80 posto ruža godišnje prodamo u Imotskom, njih oko 160.000, a ostalih 20 posto u Splitu, Zagrebu…”, kaže vlasnik. Poznate su i košare cvijeća tvrtke Viagro s 20 ruža, po cijeni od 100 kuna.
Klapirić nam pokazuje i tanke cjevčice u stakleniku koje dovode tekućinu u korijen sadnice, što joj omogućuje sigurnu i zdravu ishranu. Ističe da je po cijele dane i noći potrebno bdjeti nad ružama, posebice kada pupaju.
“Svaka mi berba ruža čini posebno zadovoljstvo, iako me katkada i ubodu. Ali to su slatki ubodi koji se brzo zaborave. Kredit sam isplatio, tvrtka je stabilna, sada svi lakše dišemo unatoč recesiji. U poslu mi je desna ruka supruga Dragana, uz dva stalno zaposlena radnika, a priskoče i moja djeca, sestra Andrea i zet. Inače, mali sam poduzetnik već 20 godina i toliko radim bez godišnjeg odmora. Ruže će i dalje biti jedini proizvod moje obiteljske tvrtke koja je uspjela u tom poslu. Jer, uz malo više truda, rada i volje, od ruža se i u Imotskome može solidno živjeti bez ikakve državne potpore”, poručuje Teo.
Čini se da je s nastupom krize u imotskome kraju sve veći interes za ekološku poljodjelsku proizvodnju, jer sada ima više obradivih površina nego ikada prije. Više se proizvodi povrća i voća, sade se i masline i proizvodi maslinovo ulje. Pokreće se i pčelarstvo, a razvija se i ruralni turizam, uređuju eko-etno sela. Svima će biti bolje kada se sagradi tunel Sv. Ilija kroz Biokovo, te brza cesta Imotski – Zagvozd kao prometno čvorište s autocestom do Baške Vode. [Nediljko Musulin]
Izvor: Vjesnik

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*